godina: 2018.
tip projekta: natječajni rad
lokacija: Vukovar, Hrvatska
Zadana lokacija: na istočnoj strani se nalazi prekrasni i sadržajima kvalitetno osmišljen urbani potez – šetnica uz rijeku Vuku; na jugu je nejasno definirani na zapadu pruga zrela za obnovu; na sjeveru kombinacija stambenog i infrastrukturnog. Puno različitih potreba, prostornih silnica i izazova, ali iznad svega velika odgovornost da bi se sve kockice projektnog zadatka složile u funkcionalan sustav i svojevrstan simbol budućnosti i optimizma.
Nepravilna geometrija je nastala kao rezultat analize ulaznih podataka lokacije i projektnog zadatka. Dvije lamele (od kojih svaka ima svoju funkciju i njoj odgovarajuće arhitektonske parametre) spajaju se na polovici i time dijele obuhvat na 4 zone s 4 pripadajuće funkcije: JI – školski trg, JZ – školski vrt, SZ – školska sportska igrališta, SI – školska sportska dvorana. Na mjestu spoja je srce škole – dovetažni PVN i ulazni prostor iz kojih se jednostavno pristupa svim ostalim prostorima škole.
Uz urbanističku funkcionalnost, prioritet je stvaranje optimalnih uvjeta za učenike i za poticanje njihovog razvoja. Optimalni (samim time i poticajni) uvjeti uključuju kvalitetnu insolaciju, osjećaj sigurnosti, dobar balans između učioničkih prostora koji nude učenicima mogućnost maksimalnog fokusa na gradivo i zajedničkih prostora koji osiguravaju druge prostorne kvalitete kojim se može stvoriti poticajna i kreativna atmosfera – različite vizure, dinamične upade svjetlosti, niše za tihe razgovore, dvoetažne prostore za održavanje predstava ili nastupa školskih bendova, ugodne natkrivene prostore i prostrane vanjske prostore za sve učeničke aktivnosti.
Konceptom se gradiraju prijelazi između kontrasta javno-školsko, mirno-aktivno, prirodno-urbano te staro-novo. Javno-školsko se dvojako očituje, prvenstveno u zoni trg / trijem / škola te postavljanjem dvaju glavnih ulaza – jednog glavnog za učenike, a drugog glavnog za vanjske korisnike koji se u interijeru spajaju proširivim prolazom uz knjižnicu i dodatne prostorije PVN-a, tj. prostora koje učenici najviše koriste van nastavnog vremena škole. Odnos mirno-aktivno se postepeno stvara u prijelazu sa šetnice i trga direktno u najaktivniji dio škole (PVN) iz kojeg bučnijim zonama hodnika (garderobe, sanitarije,…) prelazi u uže i mirnije dijelove hodnika (niše za čitanje, odmor,…) te kulminira učionicama u kojim se postiže potrebni mirni i tihi ambijent za savladavanje gradiva. Tranzicija prirodno-urbano je vidljiva izvana i iznutra: -izvana se očituje u postepenom „rastu“ građevine iz terena – dva kraka uz školski vrt se formiraju iz razine terena kosim nasipom prirodnog terena uz uske zabatne strane; -iznutra je ta tranzicija postignuta infiltriranjem prirode i prirodnih vizura u geometriziranu strukturu škole na 3 načina: djelomičnim uvlačenjem pročelja, zelenim atrijima i svjetlicima. Kontrast staro-novo je najosjetljiviji te nije pretjerano naglašavan u svojim pojavljivanjima, ali prisutan je višestruko: -kroz reinterpretaciju klasičnog uvučenog prizemlja kako bi se korisnici zaštitili od često neugodnih klimatskih uvjeta. Kontrast staro-novo je suptilno unesen u projekt te namjera ovog projekta nije gledanje unatrag nego omogućavanje pogleda u bolje sutra.
